Dio je limesa u Velikoj Britaniji pod nazivom Hadrijanov zid 1987. uvršten u popis svjetske baštine. Kad je 1996. predloženo da se Gornjogermansko-retijski dio limesa u Njemačkoj nominira na UNESCO-vu listu, pojavila se ideja o multinacionalnome spomeniku svjetske kulturne baštine. Godine je 2001., na sastanku Europskoga arheološkoga društva u Esslingenu, dogovoreno stvaranje zajedničkog Spomenika Granice Rimskoga Carstva koji će obuhvatiti cijeli nekadašnji limes. Stoga se Hadrijanov zid danas smatra prvim dijelom navedenog Spomenika, Gornjogermansko-retijski se limes od 2005. smatra njegovim drugim, a Antoninov nasip od 2008. njegovim trećim dijelom. Za takav je združeni spomenik prihvaćena zajednička izjava o nominaciji u kojoj su postavljena upravljačka mjerila primjenjiva na sve suvremene nacionalne odsjeke limesa budućim širenjem Spomenika.

Na sastanku UNESCO-va Odbora za svjetsku baštinu u Durbanu 2005. službeno je bio proglašen serijski, transnacionalni spomenik Granice Rimskoga Carstva. Taj spomenik prolazi područjem različitih reljefnih obilježja, bio je izgrađen od različitih materijala u različito vrijeme, u različitome obliku i složenosti. U suvremenoj geopolitičkoj podjeli svijeta, limes prolazi kroz Veliku Britaniju, Nizozemsku, Njemačku, Austriju, Slovačku, Mađarsku, Austriju, Hrvatsku, Srbiju, Rumunjsku, Bugarsku, Tursku, Siriju, Jordan, Izrael, Irak, Egipat, Libiju, Alžir, Tunis i Maroko. Spomenikom upravlja međunarodni odbor u kojem su poslanici zemalja koje su uvrstile limes na popis svjetske baštine.